KIKIN BUNKER

koje sranje ej!cijelo ovo ljeto nemam inspiracije.tapija.a toliko se toga događa.a ja jedno što bi sad kvalitetno napisala jest kulinarski recept s 'kruška i jabuka' ili pak prepisala ispis telefonskih poziva i urnebesno visok račun istih.al nije važno-zašto??zato jer ja večeras idem na marilyn mansonov konc. malo čudno za bivšu skinsicu,ha?adrenalin me pere čitav dan,i za sat vremena krećem za pulu.pa zato kratim vrijeme i smirujem uzbuđenost pišući ovaj tekst bez ikakvog smisla.uh!to je to,

trazila sam sreću. ali nikako da je nađem.  izgubila se. nema je. pretražila sam čitavu ulicu,obližnji park. pretražila sam cijeli stan,svaki ugao. ali nisam ju našla. prekopala sam ladice,misleći da sam ju možda tamo zametnula. pogledala sam ispod kreveta. samo pepeljara s 2-3 opuška bijelog marlbora. ali nje tamo nije bilo.da mi nije možda ispala iz džepa? ma ne,primjetila bih valjda. spustila sam se u garažu u nadi da sam ju zabunom tamo spremila. kutije pune starih slika,uspomena,ali nje nigdje. izgubila sam ju.. ili je sama otišla? možda. nisam ju znala cijeniti dok je bila uz mene. a sad je više nema. nestala je. moja sreća. više nije moja. sad je našla drugi dom. a mene je ostavila samu.

nisi ti izgubila sreću nego ona tebe. ti ćeš svoju pronać, samo se sad zavukla preduboko u dušu... čekaj da se prestane bojat, pojavit će se... stidljivo, al hoće...

ti si napušena, totalno. Trava ti je pojela mozak. nisi izgubila sreću nego pamet

iz ova zadnja dva komentara izvukla sam poantu da biti bez srece znaci biti bez pameti. gle lakse ti je nac pamet. ocisti se od sranja, bolje je ne razmišljati o onome iza. Budi pametna-Budi glupa! postavi granice i odluci ostati iznad njih. lakse je no sto se cini. good luck

Problem je u tome što je sreća nevidljiva a ti si je htjela ugledati. Sreća je tu! Kraj tebe! Samo je ne vidiš. Legni, sklopi oči... zamisli leptira.... i osjetićeš sreću.

"ne.ne želim to.molim te prestani.ovo ne funkcionira i...."bip,bip bip!spuštena slušalica.suze.histeričan plač.ponizne riječi.molim te.MOLIM TE!samo još jednu priliku.opet biram broj.ne javlja se.ne zeli.gotovo je.jer on kaže da to ne funkcionra.tresem se.ne mogu to prihvatit.jedna cigareta.dvije.tri.kutija.auto.benzinska.još jedna kutija.i boca vina.3 ujutro.mobitel.čitam poruke.njegove.pijana.plačem.prva poruka-"volim te malena":izbrisati? da! poruka je izbrisana. druga poruka-"ljubavi ne mogu bez tebe."a ne?ma nemoj!kazes da ne funkcionira!dakako da mozes! izbrisati? da! poruka je izbrisana! .jedna za drugom.suze.prazna boca.prazna kutija bijelog marlbora.prazan mobitel.prazna ja:prazna duša prazno srce prazna glava.biram broj.opet.ponižavam se.opet.ništa.korisnik ne odgovara na poziv. plač.opet.zašto?zašto?zašto?budim se.pored mene prazna boca francuskog vina.prazne kutije bijelog marlbora.glavobolja.mamurluk.10sati.ujutro.sama.nemam snage.ljuta sam ali slaba.tužna i povrijeđena.prazna.opet legnem.prespavat cu ovo.što si mi to napravio??gade!ne funkcionira kažeš?ma nemoj!prozirne spike!k'o da ne znam da si prošli vikend ševio onu plavu maloljetnu fuficu!i vikend prije toga.i onu brinetu iz tvog susjedstva.i moju bivšu cimericu.misliš da ne znam?a sve bih ti oprostila.jer te volim.ali preboljet cu ja to.ojačat ću.sutra je novi dan.gade!

Bok Kika,znam da ti to sad ne dolazi do glave,ali ne isplati se dugo plakati zbog kako kažeš gada! Ima na svijetu gomila muškaraca,davno sam naučila da zbog muških ne treba plakati! Bokić,drž se!

Dora je apsolutno u pravu. Trebala si ga oszaviti već odavno.

slažem se s dorom i singericom. nije vrijedan toga. Nije vrijedan tebe. Ni nijedne suze.

I ja se slažem. Ma, ja se uvijek slažem.

bio je to jedan četvrtak,točnije,2.srpnja 1998.tada sam bila naoko obična 17-godišnjaknja obrijane glave,vječito u martama.imala sam dečka.zvao se M.kao što već znate.no taj dan,taj jebeno topao i sparan dan nikad neću zaboraviti.

bili smo kod M.-a kući.bilo je toplo za popizdit i oboje smo bili extra živčani.kačili smo se oko svake sitnice.ja bih njega provocirala,on mene.tako smo jedan drugom odvračali pozornost od vrućine.sve je bilo ok dok ja nisam spomenula njegovu bivšu curu. M.je inače bio lud i lako bi planuo ali na mene nikad nije podignuo glas.nikad. i tako su moja brbljava usta i dug jezik potaknuti nenormalnom dnevnom temperaturom od gotovo 40celzijusa spomenuli sanju. M.-ovu bivšu.moje su riječi glasile otprilike ovako:"možeš ti mene zajebavati šta si mi prvi s kojim sam spavala,al nikako ne bi hjela biti ko ona tvoja sanja,nju je prošla cijela ekipa,čak i debeli D.,a sve to dok je bila s tobom!a ti pojma nisi imao"  sve sam to rekla uz dozu smiješka i ironije.al njemu to nije bilo smiješno.volio je tu sanju ma kakva god da je bila.pukao je.počeo se derati na mene a stvari su letjele po sobi.nije mene gađao.samo je razbijao.dotakla sam još neizliječenu mu ranu.nisam shvatila što je urlao.bila sam nasmrt preplašena.i ljuta na samu sebe.odjednom više uopće nije bilo vruće.sledila sam se.a onda mi je rekao da izađem vani.da me ne želi više vidjeti.izašla sam iz stana.tresla sam se.šta sam to napravila??

s noge na nogu koračala sam prema svojoj kući.nisam još bila ni svjesna što se zaista dogodilo.voljela sam M.-a. jako.više od svega.nisam ga mogla izgubiti.ne na ovakav način.nikako.

nisam plakala..ono što sam osjećala bilo je previše i za suze.htjela sam iskočiti iz vlastite kože.pobjeći tamo gdje me nitko neće naći i gdje ništa neću osjećati.

ušla sam u kuću.nije bilo nikoga.napunila sam kadu s vodom.uzela žilet.ušla u kadu s odjećom.i zarila žilet u vene.zadnje čega se sjećam bilo je buno,puno krvi,a mene nije ništa boljelo.unutrašnja bol bila je tolika,da prerezane vene nisu bile ništa u usporedbi s tim.

probudila sam se u bolnici.ruke su mi bile zamotane i zavezane za krevet.radi sigurnosti,rekli su.mama i tata stajali su na vratima i pričali s doktorom.bili su nekako jadni,iscrpljeni.ja sam bila skroz omamljena od silnih sedativa.gotovo da nisam ni primjetila da netko sjedi tik uz moj luđački krevet.bio je to M. držao se rukama za glavu i gledao u pod.činilo se da plače.i plakao je.da,plakao je.pogledao me očima punih suzama i vidio da sam budna.poljubio me u obraz nježno i polako kao da sam napravljena od najtanjeg stakla.pitao me kako sam suzdržavajući se da opet ne brizne u plač.šutila sam.bila sam preumorna da govorim.on je ponavljao:"ja sam kriv za ovo,samo ja..oprosti molim te ja sam kriv i nitko drugi,joj šta bi ja bez tebe,ja sam kriv oprosti mi volim te,ja sam kriv..."opet je plakao.gledala sam ga.i voljela sve više i više.bila je to scena iz sapunica.možete zamisliti,dvije obrijane glave u bolnici,jedna vezana za krevet a druga bdije uz nju i plače.da nije tako ozbiljno bilo bi smiješno.

roditelji su s doktorom ušli u sobu i rekli M.-u da sad mora otići jer se ja moram odmoriti.mama i tata streljali su ga pogledom.nikad ga nisu prihvaćali.ali sad,sad su ga mrzili.iz dna duše.

nako dva dana došla sam doma.ja i M.bili smo zaljubljeniji nego ikad,a ovaj događaj nikad više nismo spomenuli.moji roditelji nisu više branila da se viđamo.još su ga mrzili ali valjda ih je bilo strah da me ne zateknu opet polumrtvu u krvavoj kadi.šutili su cijelo ovo vrijeme.

al eto,tek danas vidim kakvu sam glupost napravila.glupost koja će me pratiti cijeli život.i ožiljak od 16 šavova na lijevoj ruci koji će me uvijek podsjećati na to.

covjece.... sorry, nije na meni da sudim, ali zbilja glupost.... nadam se da si u medjuvremenu nasla ljubav koja te ne tjera na takve stvari, pravu ljubav... (ili da ces je uskoro naci, hint na prethodni post)

nevjerovatna priča. stvarno. nemoj se bedirat zbog ožiljka. ne smiješ nikad žaliti zbog nečeg što si napravila, pa makar to bilo rezanje vena. sad si sigurna da se to neće nikada desit.

slažem se s boxom...sad si valjda naučila da igrati se žiletom nije dobro...

Što je s tobom? Dugo te nema.

znate za onu:buljim u telefon i čekam da zazvoni...hoće li me nazvati?  ?

uvijek sam se smijala takvim izjavama.a znate li što ja sad radim?čekam da zazvoni.hoće li me nazvati?

da,upravo to.po glavi mi se motaju svakojake misli.na kraju krajeva,bilo nam je dobro na toj kavi.bar meni.činilo se,i njemu.hoće li se javiti?poslati sms?stvarno mi se sviđa...čak i više nego što sam mislila.kika is in love.ili ne?

drrrr!!

-halo?ah ti si.ma ništa,čitam knjigu..čuj očekujem jedan važan poslovni poziv,čuti ćemo se kasnije ok?bok..

moja frendica.koji davež.

dosta.radim glupaču od sebe.pa naravno da se neće javiti.zašto i bi?

ili ipak hoće?

ili misli da bih se ja trebala njemu javiti?al ne ide to tako...ili danas ide?

drrrr!!

-halo?krivi broj,nema ovdje nikakvog borisa.ništa,doviđenja.

možda sam ga ipak trebala poljubiti?ma ne..ispalo bi glupo.a da nije možda zvao pa je bilo zauzeto?ma ne,nazvao bi opet..ili ne bi?joj,zvučim kao iskompleksirana i nesigurna tinejđerica.heh.

uh,ovo je zaista konfuzno.

moj prvi date nakon mnogo vremena.

vidjet ćemo.

hehe,,,zanimljiv tekstić! p.s.ma nazvati će..

dobro si to napisala... gadan je to osjećaj i za tebe i za njega... ti čekaš, a on gleda koliko dugo da ne nazove da ne ispadne nadobudan. :D sretno!

heh...ipak je poslao porku.a kasnije i zvao:)morala sam vam javiti:))

postoje zima i ljeto.i to je normalno

postoje muškarac i žena.i to je normalno.

postoje raj i pakao.bar tako kažu.al i to je normalno.

postoje dan i noć.i to je normalno.

postoje nebo i zemlja.i to je normalno.

postoji kiša i sunce.nakon kiše dolazi sunce.i to je jednostavno tako.normalno

postoji crno i bijelo.crno ne može postati bijelo.i to je normalno.

postojimo ja i ti.ja sam dio tebe,ali ti nisi dio mene.shvati to.postati ćeš dio kad crno pobijeli,kad se sunce više ne pojavi,kad se nebo sruši na zemlju.kad zavlada noć,kad nestane raj. možda.

fascinejting. I love it. pitaju me čemu služi poezije. da pročitaju ovo bi shvatili...

opet se javio sa svitanjem. taj poznat osjećaj samoće. bojim ga se. nema ništa gore nego biti sam. vjerujte mi,znam što govorim.

i jutros sam ga osjetila. otvorila sam oči unatoč glavobolji zbog sinoćnje"čašice previše".bilo mi je užasno. opet sam sama. u jednom trenu imaš sve,a u drugom.....ostaneš sam. Pale Sam Na Svijetu. jezivo i bolno.

strah me je.stisnem se u kut svoje spavaće sobe i zaplačem. jer ja plačem samo kad me ne vide. samoća vrišti iz zidova moga stana: sama si,sama.... a ja,neznajući što da drugo napravim,potražim utjehu u mojim vjernim prijateljicama-suzama. one me nikad nisu iznevjerile. uvijek su tu kad mi je najteže. moje suze. i taj poznat osjećaj samoće..

Duga, hladna noć spustila se na moju ulicu.

Čujem korake,tihe i lagane,

Prilazim prozoru,a vani sjena poznatog tužnog lica.

Tko je to?

Prolaznik?

Putnik?

Prolazi kraj klupe ispred moje kuće

Lomi grane starog hrasta u pratnji hladnih kiša.

Ledenom rukom otvara moja vrata.

Pomišljam na bijeg, no nemam kud

Svjetla se gase, sve je utihnulo.

Stoji preda mnom i gleda me u oči...

Nije to putnik!

Nije to prolaznik!

To je samo zima stigla u naš grad

bila je noć.u zraku se osjećao miris jeftinog vina. ja i M.koračali smo kroz prljavo dvorište narkomanskog i pankerskog legla. malo iza nas hodali su D.i K. bilo je ljeto,sparina,toplo za krepati. krvave marte škripale su nam pri svakom koraku,a niz obrijane glave slijevali su nam se potoci znoja. vene su mi bile pune adrenalina,a srce mi je lupalo k'o ludo. u ruci sam i dalje stiskala krvavi bokser. M.se smijao. bio je zadovoljan napravljenim:"jesmo im razbili pankerske pičke!mogu bit sretni što su živi!"potapšao me po ramenu."bila si dobra večeras.pošteno si mu prošetala vilicu!" njegove su riječi prolazile kroz moje uši ali mi tada nisu ništa značile. još sam uvijek bila u onom filmu. D.je iza nas nešto mrmljao. mislim da je govoro nešto da će ih sljedeći put sve pobit jer su mu potrgali tregere. došli smo na glavnu ulicu. u parku preko puta sjedila je grupica klinaca i promatrala nas sa strahopoštovanjem. prešli smo cestu i prošli kroz taj park. čula sam njihova šaputanja:"vidi,cura skinsica.." nisam se obazirala. još sam bila pod prijašnjim dojmom. pod dojmom moje prve tuče. mrzila sam taj narkomanski ološ iz dna duše tako da sam te noći razbila zube jednom pankeru. ali nisam osjećala ništa.ni ponos ni krivnju.

godine su prolazile a M.mi je postao dečko. voljela sam ga više od svega i nije mi bilo važno što me ljudi na ulici izbjegavaju i gledaju očima punim straha. no,moj dragi M.napravio je ogromnu pizdariju i završio u ćuzi. dobio je 3 godine i to u drugom gradu. moja je obitelj bila nevjerojatno sretna kad se to dogodilo. a ja...ja sam pala u depresiju. prestala sam jesti i mrzila sam sve oko sebe. godinu dana roditelji su me vukli k psihijatrima i kljukali me antidepresivima ali nista mi nije pomoglo. bila sam zatupljena i zaluđena M.-om. malo po malo izolirala sam se od svih. svoje društvo nisam mogla podnijeti jer su me previše podsjećali na mog M.-a. tri sam godine bila sama samcata i živjela za dan kad će M.izaći iz zatvora. više mi nije bio važan ni hitler ni arijevci ni ni bijela snaga. htjela sam samo M.-a. on je bio moj hitler,moja bijela snaga,moj bog. sve što sam prije uzdizala,sve to postao je on. bio mi je opsesija. živjela sam u nestvarnom svijetu pune 3.godine. i onda je on izašao.vratio se u grad. nisam ga vidjela ni čula pune tri godine. obrijala sam glavu,navukla marte i otišla do njega. stajala sam pred njegovim vratima s knedlom u grlu. pozvonila sam. vrata su se otvorila. na vratima je stajao pogrbljeni mršavi mladić. jedva sam ga prepoznala. to nije bio čovjek kojeg sam voljela više nego sebe. to je bila obična propalica. nisam osjetila ništa. ništa. samo sam se upitala:bože,šta ja to radim od sebe?? okrenula sam se i otišla. kosa je narasla, marte su u smeću a ja sam opet normalna.ljudi su me počeli prihvaćati,završila sam faks i zaposlila se.čula sam da je M.opet u zatvoru. neka. samo mi je drago da i ja nisam tako završila.

ne gledaj me.ne podnosim tvoj pogled.makni se od mene i otiđi.ne zanima me kamo.samo nestani.nestani.nestani.ne želiš?nije na tebi da to odlučuješ.odlazi rekla sam ti.pusti me na miru već jednom.zašto ne odustaneš?tvoje inzistiranje nema smisla.samo mi se još više gadiš.u stvari,još te više žalim.poput osakaćenog crva si koji i dalje gmiže za pticom koja ga je unakazila.ne moli me za šansu.nećeš je dobiti.zašto i bi?tko si ti?gubi se već jednom.odi sada i sačuvaj još tu mrvicu dostojanstva koja ti je ostala.nećeš?molim??što si rekao???voliš me?to sam i htjela.pati.guši se u boli i slušaj kako ti se srce kida u kasne noćne sate:komadić po komadić...to je najmanje što si zaslužio.mrzim te iz dna duše.nestani....da moja bol prestane.